Primarni uzrok ulaska olova u vodu za piće u domovima dolazi od korozije materijala za kućne vodovodne instalacije. Voda se ne kontaminira olovom u postrojenju za pročišćavanje vode.

Prema Agenciji za zaštitu okoliša (EPA), kuće izgrađene prije 1986. imaju veću vjerojatnost da će imati vodovodne materijale koji mogu kontaminirati pitku vodu u kućanstvu olovom. Iako nije primjenjivo u svim slučajevima, opće je poznato da su kuće izgrađene prije 1960. izgrađene isključivo od olovnih cijevi, kuće izgrađene između 1960. i 1986. izgrađene su kombinacijom bakra, olova i olovnog lema, a kuće izgrađene nakon 1986. koristile su sve bakreni materijali. Od 1986. do 2014. vodoinstalaterska oprema (npr. slavine, tuševi) mogla je sadržavati do 8% olova i biti kategorizirana kao "bez olova". Trenutačni standardi za "bezolovnu" opremu ne dopuštaju više od 0,25% udjela olova

Vodovodni vodovi su cijevi koje vode vodu iz gradskog vodovoda u domove i zgrade. Grad posjeduje opskrbni vod od vodovoda na ulici do ventila na parketu, dok vlasnici posjeda posjeduju servisni vod od ventila na parku do mjerača unutar kuće.

Vizualni pregled servisne cijevi također se može obaviti dolje prikazanim metodama.

Američka udruga vodovoda (AWWA) preporučuje ispitivanje vode nakon izgradnje nakon potpune i privatne zamjene olovnih cijevi kako bi se utvrdilo je li u pitkoj vodi još uvijek prisutna značajna količina olova. Testiranje je siguran način da se utvrdi je li olovo još uvijek prisutno unutar kućnih vodovodnih instalacija. Testiranje općenito stoji između 20 i 100 USD i može se obaviti u laboratoriju.